Dobrodošli u ovonedeljni pregled muzičkih noviteta iz regiona! U slavu čuvene zagrebačke komentatorke umjetničkog klizanja Milke Babović ocjene će ići od 0.0 do 6.0. Znači 0.0 prazna ploča, 6.0 – to je nivo Little wing ili tako nekog remek-djela.
Gavranovi – Pjevanija druga
Autori iznenadnog hita Pjevanija prva taman negdje pred početak korone javili su se sa nastavkom svog epa. Samo jedan mali uvod i digresija – istrpite me – i ja sam jedno vrijeme imao fazu kad sam se bavio skandinavskim metalom, prvenstveno norveškim blek metalom, ali da vam budem iskren, više su me zanimale priče o tom istom metalu, o kako je nastao omot albuma De mysteriis dom sathanas, o tome kako je Varg iščakijao Euronymusa, zašto se ubio Dead i slično, nego što me zanimalo da preslušavam te albume, ono, preslušao sam ih par puta i rijetko kad sam im se vraćao. Ali poštujem žanr. Tako je i u ovom slučaju – poštujem napore momaka iz Gavranova da jedan stil nakaleme na našu epsku tradiciju – ako stranci mogu da guslaju (wink-wink, see what I did here) o Beovulfu i Grendelu, da znamo ko je (ili šta) Fenrir i na kraju dana sve likove iz Tolkinovog imaginarijuma (usrao mi ŽM ovu riječ, svima nama), što ne bismo mogli da slušamo spoj metala i gusala. Nije to prvi put da slušamo spoj gusala i tvrdog zvuka, negdje tamo s početka milenijuma bila je pojava Vladike Grčića i njegovih Stratokaster gusala u izdanju legendarnog opskurnog Rok ekspresa, Rambo je davno repovao epove. Ovaj uradak Gavranova je tehnički izvrstan, odsviran sjajno, vokali su po kanonu, kanonski manje više je tu i pojanje, nema tu greške, u domenu žanra ovo je vrhunsko izvođenje, djeluje da je i tekst angažovana lirika a izlazak singla i spota (krš i brda provučeni kroz filtere, sve je tu na mjestu) tempiran oko CG izbora, no jedino što jeste malo problematično, ali to je problem žanra a ne ove grupe ili pjesme, jeste tzv. replay value – bar ja nemam kondicije da ovo slušam duže od nekoliko minuta. Nekad me uhvati živac, pa mi se sluša neki blek metal duže od 15 minuta, ali rijetki su to trenuci i najčešće se završe tako što nalupam sebi par šamara ili odvalim glavom u vrata. Uglavnom, Gavranovi su sjajna friška pojava na našem nebu i oni taj kombo rade dobro, preslušaću svaku novu stvar, ali rijetko i u svrhe recenzije.
Ocjena: 5 Milki Babović na prvo slušanje
Autopark – Neko tebi drag
Uh, uh. Ako je pisanje o Buču Kesidiju klizav teren, ovo je minsko polje usred operacija u Sjevernoj Africi tokom Drugog svjetskog rata. Autopark je ozbiljna priča i pokretač ozbiljnih rasprava i čitao sam dosta napušavanja njihovih kritičara i fanova, gdje su padale svakojake teške riječi. Nije sporno da je Autopark ozbiljan bend, sa svim svojim vrlinama i manama, sa jednom fanatičnom dosljednošću zbog koje imaju moje poštovanje. Ljudi ne forsiraju kvantitet na uštrb kvaliteta, drže se i određenog pravca (uslovljenog i određenim objektivnim ograničenjima) a o poeziji Ognjenke Lakićević ja zaista imam izuzetno visoko mišljenje.
Ono što je meni glavna karakteristika Autoparka jeste da to nije bend za „na prvo slušanje“. Ovaj singl to potvrđuje. Preslušao sam ga bar desetak puta i ima tu slojeva i slojeva, i utisak mi se popravljao svako sledeće slušanje. Ovaj put moram priznati da mi je tekstualni dio jači od muzičkog – nije da ja imam nešto protiv muzičkih rješenja, daleko od toga, tu ima sjajnih minijatura Berčeka i njegove gitare, recimo akustični dio na početku, ali nekako mi muzički ova numera djeluje kao pačvork dobrih i simpatičnih ideja (i manje dobrih, tipa ovaj, nisam siguran, digitalni hor iz klavijature?) ali mi fali osjećaj cjeline, muzičke cjeline, nekako ni poslije petog slušanja nisam mogao da se sjetim šta i kad ide u pjesmi i još uvijek mi je djelovalo nabacano. Zato tekst radi odlično, tačno se čuje (i vidi u spotu) taj Ognjenkin očaj zbog stanja šuma i mizantropija i pesimizam koji proizilaze iz toga, ali ja se s njom slažem jedan kroz jedan – ja bih najradije umjesto svakog idiota koji pali ili krči šume na ovoj planeti tog istog idiota zapalio ili ga pretvorio u đubrivo da može da raste drvo a ispred svakog tog drveta bih stavio ploču sa stihom iz ove numere – „Bez ljudi je najbolje“. Pa jebem vam mater, šta su vam šume i drveća krivi?
Dakle, da svedem – Autopark nije bilo ko, od njih uvijek imam visoka očekivanja da isporuče upečatljive numere u onom pravcu i smjeru koji su sami zadali, niko tu ne očekuje Dženis Džoplin na neki fanki gruv, ali od ekipe koja je u posljednjih par godina izbacila „Biti srećan pa šta“ ili „Nije moja stvar“ znamo da možemo da očekujemo i bolje. Možda i bude tradicionalno za Novu godinu, a ovo je jednostavno krik očaja i ventil zbog ove glupe situacije u kojoj smo se svi našli a koji je usrao i 20 godina rada Autoparku.
Ocjena: 4,7 Milki Babović
GIR – Metropolis
Uh uh uh, prošle sedmice sam imao predstavnike ZG geta i nisu mi se dojmili ali ovo je nešto drugo. Ovo je dobro i tvrdo, baš koliko treba (vidim vaše zlobne komentare klošari). GIR iliti Geralt iz Rivije (samo za ovo ima veliku plusčinu, pogotovo jer je ovaj nik furao prije serije) je lik za kog sam čuo preko Kreše Bengalke prije par godina u po meni nedovoljno popularnoj stvari Nazgul a ovdje za Bassivity izdaje singl Metropolis, naravno tema je kako je on zajeban a konkurencija su jadnici ali nekako mu vjeruješ – dobro to zvuči, unatoč ograničenjima hrvatskoga jezika glede leksike (kad kaže „rigo“ ja umrem od smijeha) i naglaska a i sam GIR se bavi nekim balkanskim jezičkim zavrzlamama u tekstu što je najs tač. Bit je masan a minimalan, ima odličnih stihova – „gdje ćeš u oktogon sa Kro Kapom“ ili „svoje pare brojim sam, tvoje pare CMC – muzika za WC“ a na stih „bacim ti pogled na dvorište, odmah ti izgori stan, vrtni patuljak i to smeće od mini morisa“ sam se iskidao od smijeha, dodatni poeni za duhovitost kao i pomen Nine Badrić. Još jedan MC za zapratiti, bravo za GIR-a.
Ocjena: 5,3 Milki Babović
Frajle & Mia Dimšić – Gledaj me u oči
OMG, they breed! Sad ih je pet! Ili ipak nije, koga boli kurac. Frajle su mi u top 5 ili možda čak top 3 najneomiljenija benda na ovim prostorima ali trudiću se da to ne sakrijem. Kad su se tek pojavile bio sam u fazonu „ajde, simpatično, četiri žene same, uz pomoć dvije gitare, treba cojones za to, dajmo im šansu“ ali sam onda otkrivajući njihovo muziciranje otkrio da nit’ ove dvije umiju nešto u gitaru niti bilo koja od njih umije nešto u pjevanje, ili to barem ne pokazuju. A onda su krenule da još prave i narativ sa tom nekom „fine vojvođanske dame, kezičokolom fraulein“ finoća pričom gdje su se nakačile na sve moguće gradske, pokrajinske i republičke festivale i budžete pa su mi još više počele ići na živce. A sad su dodatno potonule jer su upale u krizu srednjih godina pa su snimile pjesmu i spot sa hrvatskom koleginicom o tome kako je pet sredovječnih žena izašlo u kafić da očijuka i kresne se sa kelnerom. Ništa protiv toga per se, znate me svi, ali ovo je toliko neinventivno, generički, da ne sumnjam da će da se vrti bez prestanka po radio stanicama. Joj živote, kako ti neki foleri prolaze k’o vreo nož kroz puter cijelog života a mi pregaoci za istinu patimo (jbt zvučim kao predsjednik).
Ocjene: 1,2 Milke Babović
Čvrge – Agraphobia
Ajoj, ovo me vraća u neku osamdesetšestu, kad me je rođak cijeli raspust tretirao Rokerima s Moravu. Samo što su u poređenju s Čvrgama Rokeri s Moravu dobrodušni zajebanti sa velikom dozom duha (da ne pričam da je tu bilo opasnih muzičkih bravura), dok je ova Agraphobia zakasnila jedno 40 godina, a i tad bi bila passe. Ovo je neki pokušaj ska zajebancije na temu „selo i seljaci“ sa lošim akcentima ljudi sa sela i iz provincije (ima i dio pjesme kad kao imitiraju našeg gastarbajtera iz Njemačke koji priča neki njemačkosrpski, auh kakva neprijatnost) uz gomilu teksta čiji su liričko-poetski dometi pijani Bora Čorba posljednjih par godina, evo npr. refrena:
Kod nas sve je naopačke, pa nam ide naglavačke,
nikako da se setimo da se opametimo.
Kod nas stranac zemlju ore, povraćamo na traktore
mi se njive gadimo, nećemo da radimo!
Sve to garnirano nekim psovkama i kvaziironijom a iz svega izbija malograđanština koju su ti „seljaci“ koje ovi nesretnici prozivaju prevazišli prije par decenija. Još jedna stavka u folderu „roker propo“. Žali bože pristojne svirke, mada ja generalno nisam ljubitelj ska.
Ocjena: 0,6 Milki Babović na solidnu produkciju.
Mirza Selimović – Bonasera
Zvezde Granda sam prestao da pratim kad je Kristijano Ronaldo prešao u Real. Stani, nije to to. Pomiješao sam. Znam da imaju sezone. Kako god, Mirza je pobjednik osme sezone, valjda one godine/sezone kad se Džerard okliznuo i uručio trofej Sitiju. Sve Mirza ima, ljepuškast je, lijepo on pjeva, ima spot (neka obala, rekao bih Zapadna, SAD) ima american muscle car, i ima dosadnu pjesmu. „Lutko bonasera/baš na ljubav miriše/ova atmosfera“. Mirza, jarane, izjebala te Jelena Trifunović (tekstopisac) za pare, ovo je bukvalno napisala u pauzi dok je spremala ručak, a muzika je svakako pokradena od nekog Grka. Neka pop matrica, ali kao što rekoh, iza ovog stoji Grand, ovo sranje je prebacilo 500 hiljada pregleda, a to da li je kvalitetno ili nije, to možemo mi kritičari da žvaćemo tu papuču kao neki ostarjeli ker. Opet, imao je Mirza i boljih stvari, tipa „Ti i ja“. O tempora o mores.
Ocjena: 1,9 Milki Babović
MIC MC – UFO
Subotički reper koji je već godinama na sceni, prisutan na mrežama što ga je dovelo i u trending, a to mi je drago, jer je lik krenuo kao teški andergraund. Inače baja ima opasan flow, baca rime kao lud a ovaj put priča priču iz vizure serijskog ubice, što jeste u neku ruku malo uznemirujuće, ali ako su serije poput Hanibala i Dekstera mogle da imaju više sezona, možemo i mi da slušamo kako MIC MC priča o tome kako natačinje na kuke i izbija oči šrafcigerom. Stvar traje 2 minuta, jednostavno i kratko, toliko o tome ima da se kaže, posla ima što se tiče uklanjanja tijela, nema se vremena za gubitak vremena. Još da ne liči na Baku Praseta, dobio bi još malo na ocjeni.
Ocjena: 4,7 Milki Babović (prvenstveno zbog floua)
Avdulj – Kafe Zale
Od zbunjenosti nakon gledanja ovoga mi nije bilo dobro, mislim da su mi se sastavili donji i gornji pritisak ili mi je tromb stigao do hipotalamusa, ali je ovo dobro. Ovo se opire bilo kakvoj definiciji, žanrovskoj odrednici, bilo kakvoj klasifikaciji, a moja preporuka vam je da prvo pročitate ovaj tekst da skapirate kontekst kao i da pogledate Marku Žvaku. Kafe Zale je fenomen (ako ste čuli za #useravamose na pravom ste putu) za koji je malo prostora u ovim recenzijama da vam ja opišem o čemu se radi, a ova je pjesma o istom lokalnog MC-a, repera, pjevača Avdulja, bratine čije napore da savlada ćirilicu možete da pratite na istagram nalogu pomenutog Kafea Zale (koji ima 100k pratilaca). Jedna sasvim iskrena priča sabijena u jednu ludu vožnju kroz glavne žanrove našeg podneblja, čista eklektika. Nadam se samo da im se neće sad navaditi nekakvi hipsteri da im useru ovu čistu, nepatvorenu autentičnost koja izbija iz ove stvari. Neka dragi Bog, Allah, Ktulu, Višna, Šiva, Krišna i svi bogovi šintoizma sačuvaju Kafe Zale i ekipu koja pohodi ovaj objekat a nas neka obraduju s vremena na vrijeme ovakvim biserom.
Ocjena: Nema skala dovoljno ćiza da izmjeri ovo
Funky Guru – Kako ti se sviđa
Kad sam čuo liniju „napaljen k’o Petar iz Varljivog leta“ odmah sam odlučio da Fanki Guruu dam pozitivnu ocjenu, ali i ostatak teksta i čitav pop-fanki gruv kojim odiše ova stvar su zaista pozitivica i zaslužuju pohvale. Sama pojava Gurua koji odaje energiju pomenutog Petra Cvetkovića (Slavka Štimca u jednoj od svojih autističnih uloga) ukrštenog sa izgledom, štajaznam, Dejana Davidovca je krajnje simpatična, repovanjem malo vuče na Vudu Popaja a tema ove numere jeste čuveno muško „daj mi“ spakovano u zabavan spot gdje on tako ide od cice do cice i biva korpiran. Ovo ću rado da vrtim u nekim jesenje-zimskim danima kad budem navukao debele čarape i perjanu jaknu da me podsjeća na ovo blesavo ljeto. Da odgovorim na pitanje iz naslova numere – super mi se sviđa, samo naprijed.
Ocjena: 5,1 Milke Babović
Peđa Medenica – Praštaj stari moj
Ovosedmični trending je legenda klupskih i kafanskih svirki, svadbi i ostalih događaja na kojima muzika uzima više para za veče nego što svi ovi ostali izvođači iz mojih recenzija mogu da skupe mjesečno od svog bavljenja muzikom, klikova, prodatih CD-ova i ostalo. Peđa Medenica je lik u koga se mnogi kunu da pravi najbolju atmosferu i koji je autor nekih zaista velikih hitova, što za sebe, što za druge. I ovdje je u pitanju sigurica, angažovana lirika – mnogi će se posjetilac njegovih svirki na pomen svog oca, živog ili pokojnog (koga nije poslušao a na kraju je pao, kako kaže tekst), uhvatiti za džep i zalijepiti neki jak apoen za znojavo Peđino čelo proklinjući sudbinu slušajući ovu elegiju o sinu koji nije poslušao ćaću koji mu je mudro zborio. A ti što se u dertu vataju za novčanik, to su najbolji gosti. Takođe, nema se ovdje šta zamjeriti ni zanatski, ima tu finih muzičkih momenata, prelaza, produkcija je naravno vrhunska, ali za moj ukus previše je ovo patetično a i spot je malo… čudan. A znamo da Peđa može da isporuči bolje. Mada ne sumnjam da će biti razbijenih i flaša i glava zbog ove pjesme.
Ocjena: 3,6 Milki Babović
Sajsi MC – Yugo dete
Sajsi je u mojim očima uvijek bila više kontroverzna nego što je tu bilo nekog kvaliteta. I ona je zapravo bila više predmet nekih socioloških studija nego što je tu bilo nekakve muzike. Ovaj novi uradak, ruku na srce, ima dobar bit za koji je zadužen VÄHN, a u spotu vidimo Sajsi i njenu sestru provučene kroz ovaj u posljednje vrijeme popularan retro filter. Cijela stvar vuče na neki retro, sam naslov kaže da se Sajsi osjeća kao Yugo dete, pominje konfete i osamdesetpetu, ali ostatak teksta je prilično kriptičan, da ne kažem da sam ja glupander da ne kontam šta je pjesnik htio da kaže. Ali ne kontam. Nekakve tri smrti, pojma nemam o čemu se tu radi, možda misli na raspad tri Jugoslavije ili tri državne zajednice. Uglavnom, nije ovo loše koliko Sajsi zna da iritira, ali da iritira, iritira. Tatatatira.
Ocjena: 2,8 Milki Babović
Vuku – Drugar za drugaricu
Da krenemo od dobrih stvari – ovo traje 2 minuta i 31 sekundu, što znači da je mučenje trajalo samo 2 minuta i 31 sekundu. Ovaj lik sa čudnom frizurom za kog ne mogu da provalim da li ima 20 ili 40 godina pjeva na način i o stvarima kao da ima 13. „Imam drugara za tvoju drugaricu“ je fora koju smo mi furali tamo negdje s kraja osnovne a i tad je bila trula jer je pokazivala nedostatak muda. Sve to je spakovano u njegovo autotjunovanje i neki sepia ili kako se već zove taj filter spot. Utjeha je i to što su komentari na YT takvi da ovi moji djeluju kao pohvala.
Ocjena: 0,6 Milki Babović
proto tip – podražavanja
Ovo su mladci kojima je ovo valjda drugi singl, tako piše, iako sam ja na njihovom YT kanalu našao cijeli maksi singl koji je u nekom skroz drugom fazonu (nojz-post pank kako sam kažu). Ova stvar, „podražavanja“ je očigledno nakon restarta i prelaska benda u neke alternativnije vode, zrelije. Djeluje i lirički da bend sebe doživljava ozbiljnije, a tom utisku doprinosi i činjenica da su za spot angažovali Stašu Bukumirović, režiserku, i zaista spot je odličan, jedna zaokružena priča. Sama stvar je zapravo poluinstrumental jer vokal vrlo minimalne ekspresije čujemo jedva do polovine numere, ali ne smeta. Očekujem još bolje stvari od ovog benda.
Ocjena: 4,3 Milke Babović
Speedheads – Ijače
Ovo umalo da mi promakne! Krešo Bengalka sa jaranom Antoniom Makinjom (fali im Slobo Indijanac) su valjda Krešin sajdprodžekt „Speedheads“ . Kad najjača netrepćuća glava Balkana izda singl, pa da u njemučita posmrtnice sa Rive ili katalog Lidla to bi valjalo a ovdje on i An repuju o životu u Dalmaciji iz vizure, jebem li ga, švercera i šanera preko grane sa Bosnom, usput ubacujući i neke lokalizme od kojih pola zvuči smiješno a pola nemam pojma šta znači. „Ijače“ je valjda „i jače“, ono „tri kile ijače“. Tekst je pun prejakih prijava, mislim, evo samo prvi dio koji repuje ovaj što nije Krešo i to je dovoljan poziv da preslušate ovaj biser:
Izija sam janje cilo
Dobija sam koje kilo
Jedna duša jedno tilo
Volim mišu ništa milo
Ćaća viče mater plače
Novi džemper četri mače
Kad me vide pizde dat će
Volin vino kad je mlađe
Navodno je ovo najava ful albuma, šta da kažem, jedva čekam.
Ocjena: 5,2 Milke Babović
Checkpoint – Blinded
https://www.youtube.com/watch?v=nHIxnkB_hPA
(ne da embedding ali možda tako treba)
A sada teži dio posla ove sedmice. O ovom bendu znam više nego što želim. Znam da je idejni tvorac Nebojša Neca Maksimović, profa klavira sa FMU, čovjek koji je u prethodnih petnaestak godina bio u više bendova nego što je Anjelka promijenio klubova. I mislim da je iz svakog dobio pedalu ili je došlo do „kreativnih razmimoilaženja“. Sjećam se da je RTS reklamirao bjesomučno njegov prethodni bend, „Witch 1“, jer su bili izdavači i da je to bilo na ivici pucanja pištoljem u radio. I TV. Čovjek se loži na Kraljevski apartman, u kom je takođe svirao, a u tom pravcu ide i ovaj novi bend, Checkpoint, a sve je to u domenu žanra koji ja nazivam „sranje rok“. Stvari koje kao da su ispale iz polufinala plejofa Hita dana Dvestadvojke, taj neki raspali hard rok, ovaj put začinjen kvazipametnim tekstovima i dva vokala od kojih je jedan užasan a drugi neslušljivo užasan (taj se prvi čuje). Sve to uz neke tugaljive distorzirane gitare kao i pasaže na Hemond klavijaturama, ovo zvuči kao nešto što bi normalan bend pobrisao i spalio trake sa proba, kad se skupe pijani i namrljani pa misle da se super zezaju ali zapravo ujutro kad preslušaju skapiraju da je to sve teško sranje. E to je sve ovo, plus što ljudi sebe kapiraju mnogo ozbiljno.
Ocjena: 0,3 Milke Babović
Svilar i Jovan Maljoković – Beli Grad
Nekako ja momenat kad pređeš da snimaš za PGP smatram kao za kliničku smrt ili odlazak u penziju ili dom za stara lica. Ajde za Jovu Maljokovića mogu da skapiram, ali Svilarov potez mi nije jasan, ali dobro, kriza je, daj da se snima i izdaje pa makar i za ovo groblje slonova. Naravno, kad ti PGP izda pjesmu, zauzvrat ti uzme dušu, duh, ideju, boju, krv, sve što te čini zanimljivim čovjekom. E tako je i ovdje – Svilar pjeva čisto, perfektno, Jova i njegovi sviraju taj neki fjužn džez-kulturna kafana miks ali ovo je toliko lišeno bilo kakve sadržine, patosa, visine, dubine da žali bože para. Takođe, i od pjesama posvećenih Beogradu mi se kenja, ne znam ni jednu da valja. Uz to, primjećujem trend ovog ljeta – pošto nema napolje u inozemstvo, spotovi se snimaju po rječnim brodicama, marinama, adama, obalama, a ovo djeluje da je snimano nekad u martu, em niđe nikog, em su tu neki kaputi. Čak su i godišnje doba promašili. Pristojnity i PC u svom najdosadnijem izdanju – ne smeta ali ne služi ničemu.
Ocjena: 1,7 Milke Babović
Sanatorium – Paranoya
Malo idemo u komšiluk! Legende treš metala iz Makedonije – Sanatorium su izbacili novi singl. Za razliku od većine bliskih žanrova koji su ostali zarobljeni u zlatnim epohama (za trešere po meni to su osamdesete) i to onda liči na vađenje pokvarenog komada mesa iz frižidera, za trešere imam opravdanja. Što bi rekao Henri Rolins za Slejer, najveći bend te vrste muzike (i očigledne idole Sanatoriuma, koji su im bili predgrupa onomad, i njima i Halfordu) – njih treba držati u kriokomori, u zamrzivaču, izvući ih svakih par godina za snimanje albuma riječima „osamdesetšesta je, udri!“ E tako o ovdje, ljudi su u svom fahu, krljaju, hedbenguju već trideset i kusur godina i to super zvuči. Samo da je još više bas bubnja. A šta reći, kad čuješ stihove: Емоција страшна душа ми пара/Крвави усни… во глава! Daj tu dvolitru Zaječarca, ajmo u KST!
Ocjena: 4,8 Milki Babović
Sina x dduck – huh what
Ovo je vjerovatno nešto najjeftinije što se ikad pojavilo a da se zove spot (i nije to mana!), ali pošto sam stigao do moje omiljene rubrike „podržimo mladce“, pa podržimo. Inače, opis klipa na YT „yeah, budget was zero“ me je odmah kupio, saradnja dva repera, zarazan bit, zarazno repovanje, evo podrška za ubuduće.
Ocjena: 4,2 Milke Babović
Honorable mentions:
Legende – Onih dana
Legende imaju i novog pjevača, ali zlatna vremena su prošla, mislim, snima se za PGP. Težak je lebac, gdje je puklo možda nekad Daša ili Ivan napišu u memoarima, ali ovo je udarac kao kad je Ozi otišao iz Sabata. Može ovaj novi vačpje da bude i Roni Džejms Dio, zna se šta je zlatna postava. A da, i pjesma je sranje iako su Legende zaista super momci. Zadnja vremena došla kad Legende ne mogu ni do ful recenzije i Milki Babović.
Dejan Janosevic Kile i Ivana Cosic – Korak po korak
Kao prvo, Kile, nije ti centrirana brada, zajebo te frizer ili ti je ogledalo sjebano kad si se brijao. Kao drugo, ove godine nije bilo Sunčanih skala ali oni su snimili spot na skalama. Pjesma zvuči kao nešto što je za Sunčane skale, neka fanki pjesmičica, vrlo lako i vrlo zaboravljivo. I ima bubnjara koji svira sa neonskim palicama, hi hi hi hi. Vrhunac PGP estetike.
La Volpe – Tiffany
Hrvatski alternativci, pjevaju na engleskom, ovo bi se moglo zapratiti. Spot je super, tekst je intrigantan.
Ice capri – Capri sunce
Kapri, ljeto, sladoled, dalmatinski govor, sve to spakovano u 100 sekundi, može!
Čitamo se!
