Dobrodošli u ovonedeljni pregled muzičkih noviteta iz regiona! U slavu čuvene zagrebačke komentatorke umjetničkog klizanja Milke Babović ocjene će ići od 0.0 do 6.0. Znači 0.0 prazna ploča, 6.0 – to je nivo Little wing ili tako nekog remek-djela.
Edita – A kapela
Ajde malo da vidimo šta ima u trendingu ove sedmice. Za Editu Ministarku imam soft spot odavno, otkako sam čuo obradu njenog hita „Overila“ u izvođenju Emira Hota (ne pitajte ništa). Edita naravno izgleda kao avion i koga boli pjenis kako pjeva, izdala je ultimativni erotic lounge singl, saundtrek za kresanje, u kom ne barata baš najbolje pojmovima (ustvari to je do tekstopisca) jer kaže „Kad krene stihija, mi smo jedno drugom dovoljni/I ako ceo svet se polomi, mi ostaćemo a kapela/A kapela“, evo ja sam proveo prethodnih 25 godina pjevajući a kapela (ili što bi rekla srpska majka Ceca – „da te čujemo u akapeli“) i opet mi izmiče smisao ovih stihova. Edita malo zvuči kao Senidah, malo mu ga daje po nazalnom, ali kao što rekoh, koga boli. Spot je ona u nekim tik-tok pokušajima densovanja negdje na nekakvoj obali, kao što rekoh, spot je uvod za valjanje u krevetu dok ide ova stvar. Eksplicit kontent bez bezobraznih riječi, a Edita to tjera do krajnjih granica.
Ocjena: 5,2 za spot i Editu, pjesma, nemam pojma.
Oggie – Kolima
Još jedna iz kategorija „trending“, „treba mi titl“ i „besmisleno“, što znači da će da bude slušano, da će da vrti milionske preglede, mada je ovo plitko k’o potok Dašnica kad presuši tamo neke devedesetpete. Naravno, on je lerdi, on se vozi „kolima“ kroz grad, riječ „kolima“ (naglašena kao da je zapravo riječ iz portugalskog ili španskog) se pominje bar 124 puta u „pjesmi“, i u tim kolima valja skank, tu je i „bebe“, tu se pominje i „klub“, uglavnom još jedno izdanje iz edicije „Jala i Buba i Rasta kvare srpsku djecu“, ali meni uopšte nije problem poruka koju oni donose, već brate, daj da to liči na nešto. I pjesme o lerdijima i o kučkama i o gengsta životu mogu da budu do jaja, eto poslušajte na kraju dana bilo šta od moderne produkcije u SAD, ne moraju da slušaju metuzaleme koje sam ja slušao poput DMX-a.
Ocjena: 1,1 Milke Babović
Corba – Lud
Ovo je reper sa Kosova, Gnjilana (valjda) i valjda je Čorba, a ne Corba, ali ja kopiram kako stoji u naslovu. Kao prvo, pohvaljujem spot koji je bolje dokumentarno štivo o tome kako izgleda život u favelama na Kosovu od svih KZŠ Marka Đurića, Vučića i Drecuna – brdo klinčadije, zidovi bez fasade, nagudrane žene, pokoji ker i prase na povocu. Takođe, bit je dobar, ima i tog nekog tribalno-etno momenta, repovanje je ok, u poređenju sa 90% rep i hip-hop sranja koja su u trendingu, ovo ima smisla. Poslušati i ostale numere ovog brata (preporučam Davaj, davaj – Paleo i Keto).
Ocjena: 4,6 Milki Babović
Random – F34/Sojin lecitin (HIT SEDMICE)
U, evo nešto zanimljivo, u svakom pogledu! Bend, egal M/Ž kvartet koji, po sopstvenom priznanju, postoji već 10 godina, najavljuje album duplim singlom, a to su dvije pjesme – F34 i Sojin lecitin spakovane u jedan zanimljiv spot. Prva stvar počinje onako, da budem fin pa da kažem neagresivno, neki šugejz koji su kod nas proslavili bendovi poput Autoparka, ali umjesto da nastavi u tom kilavom fazonu, u skladu sa naslovom pjesme negdje na pola kreće distorzirano ludilo i uzlet u kom vokal Angelina Kačunković iskorištava sav ponuđeni joj prostor da se oslobodi stega šugejza i da mu ga po punokrvnom vrisku (nešto slično i njihovom prethodnom singlu „Muladhara“). E sad, kapiram da je naziv pjesme po dijagnozi (pozdrav svim F30-F40 kolegama!) mada je mene u momentu podsjetio i na avion F34, jer je ovaj kao što rekoh uzlet meni izazvao osjećaj kao kad u nekom momentu ti sve dopizdi pa dodaš gas, što vjerovatno još luđe izgleda ako voziš F34. Drugi dio ovog spota/duplog singla „Sojin lecitin“ je idejno zanimljiviji, iako je F34 po meni muzički bolji. Ali Sojin lecitin je odličan na nivou štosa – sjetio sam se čuvenih zajebancija kad smo mi svojevremeno pojali „male oglase lične prirode“ po osmoglasniku, a ko od nas nije u momentima dokolice čitao deklaracije sa deterdženta ili šampona u toaletu? E tako je i ovdje, bend i pjevačica su nam pročitali sastav neke, rekao bih konzerve ili kulinarskog dodatka, pošto se pominju emulgatori i raznorazni nutrijenti, dok u spotu tu istu pjevačicu izlažu sastojcima za tortu, ali u rinfuzu. Možda ima i neke angažovanosti u ovome, ono, borba protiv sve više hemije u našoj ishrani, a možda to samo ja čitam tako, u svakom slučaju, podržavam i jedva čekam cijeli album.
Ocjena: 5,5 Milkica Babović
Bradr Hari x Povlo – U Kraju Mom
Uh, duša me boli što ovom ne mogu da dam ništa jače od neke srednje-jake četvorke, a ima toliko elemenata za jaku peticu, jaku ocjenu – sama činjenica da je lik sa sjevera CG (ako sam dobro ispratio, teško je naći bilo kakve relevantne informacije) sebe nazvao Bradr Hari, po čuvenoj budaletini iz vremena kad smo se svi ložili i gledali K1, Badr Hariju, talentovanom udaraču koji nije mogao da suzbije svoj džiberski mentalitet, potom činjenica da je semplovao jedan od najpoznatijih foršpila domaće muzike, himne svih balkanskih luzera od varilaca po Hamburgu do pomoćnika kuvara u nekom antalijskom hotelu. Takođe, jaran mu se zove Povlo, a Bradr baca neke jake prijave, da ga citiram „Linije vrele/k’o starlete/obuj te gete/trčim k’o rakija preko jetre“ i divni kontam pomen rahmetli Kurta sa versom „Poli hoće kreker“, ozbiljna priča, međutim, za maksimalnu ocjenu brat Bradr mora da popravi deliveri (ko bi rekao da ću ja da kritikujem po ovom osnovu, ali definitivno ovdje ijekavica škripi) a i moglo je malo da se poradi na refrenu, koji je mogao da bude i jebitačniji. No, pratimo mladce, što bi rekli u Alan Fordu.
Ocjena: 4,7 Milki Babović
Prljavi Romeo – Anđela
Joj, joj, mislim da sve recenzije „roooka“ (ovo izgovoriti sa dugim „o“, u maniru Đorđa Čvarkova) mogu da počnem sa konstatacijom „niko nije prop’o k’o domaći rokeri“. Ovaj trio iz Apatina, dva burazera i basista stižu nam direktno iz neke tamo ’87, ne znam kako se kotiraju na Dvestadvojci ali kontam da postoji crta ispod koje ni Olga Kepčija ne ide, da je ovo i za njih passe. Muzika stare Riblje Čorbe i vokal Osvajača uz neki prizvuk Atomaca i poetiku sarajevske pop-škole daju rezultat koji možda može da prođe kao živa svirka u nekom manjem kafiću dok se onaj najzajebaniji gost ne napije i ne podvikne „ajd’ sad nešto što znamo“ misleći pritom na Kotor od Galije ili Mariju od Divljih jagoda, eventualno „Moji su drugovi“. Jasno vam je u kakvom ataru se krećemo. Morao sam malo da guglam ove dobričine (stvarno tako izgledaju) i skapirao da imaju i hit koji se zove „Moj džep je dobio rak“, a kontam da ga je i Vlada Džet na ukusu i mozgu dobio kad je čuo ove majstore. Nadao sam se da ću makar da se dobro ismijem komentarima tipa „evo konačno malo pravog roka“, „e ovako se prži“, „ko sluša u 2020, Titelska motorijada rulz“ ali avaj, i na YT ovaj spot (blago depresivna vožnja brodićem po marini Apatin, podsjećanje na ljeto koje nismo imali) je do sad okačeno samo dva generička komentara.
Ocjena: 1,2 Milke Babović, častim za čist zvuk
Buč Kesidi – Nedelja ujutru
Znam da ovdje sad moram da, što bi rekli Englezi, thread lightly, ulazim u nekošeno. Ovo su apsolutni favoriti i miljenici određenog spektra medijske scene, da je živ rahmetli Popboks kapiram da bi balavili na svaki njihov post/šer/spot/singl, tih srpskih Vajt Strajpsa. Ja kao propali basista mogu da kažem da, parafrazirajući neumrlog Vuka Draškovića i njegov neupokojeni SPO – bez basa ne valja. Jednostavno to siromašno zvuči uprkos svim vokoderima, oblakoderima i ostalim procesorima. Dakle, meni je ovaj bend muzički tanak, ali zato mi je idejno i lirski još gori. Starmali likovi zarobljeni u tijelima dvadesetineštogodišnjaka i ta neka „u klubu je sranje“ priča, jedino ako nije ironično, ali ne dobijam taj vajb ni iz prethodnih singlova poput „Nema ljubavi u klubu“ ili „Đuskanje ne pomaže“ – šta fali pušenju na ekseru u klubu WC-a? Čemu ovo propovjedanje iz vizure urbanog Boška Obradovića? I ovaj singl kao da vuče na istu priču – nedjeljom se kažnjavamo i loše osjećamo jer smo subotu veče proveli u potrazi sa slobodnim i neobaveznim seksom. Pa ništa, u 9 ujutro na liturgiju da sperete grijehe i zaradite Carstvo nebesko. Šteta simpatičnog spota.
Ocjena: 2,3 Milke Babović
Ana Stanić – Moje
Ana Stanić objavljuje novi singl, prvi od prošle godine. Ona je autor muzike i teksta, osjeća se blagi iskorak u pravcu modernijih trendova, nakon što se pokušala ostvariti kao urbana rok solo kantaautorka poslije izlaska iz Mobi Dika. To poštujem, ovo je produkcijski sasvim dobar uradak, ovako na keca djeluje ultra radio-friendly pa očekujte da se ovo zavrti i čuje dok ispraćamo ljeto. Tekst je zanimljiv, nije patetičan, jeftin, a nakon malo pažljivijeg čitanja meni je čak i odavao neki skriveni sloj koketiranja sa pričom o gudri u maniru Olivera Mandića ili Gorana Bareta, doduše ne toliko eksplicitno, ali možda samo to samo ja tako vidim, vi prosudite – „da l’ osetiš opet/da l’ jeza te prođe/kroz vene kad krenem/da sve moje hoćeš – da l’ osetiš glad/dok misli se boje“. Uglavnom ne smeta ovo ništa, jeste onako generičko, kao i ova recenzija, znači može da prođe, ali čisto sumnjam da će da okrene neke glave ili izazove neku pomamu.
Ocjena: 3,7 Milke Babović
Tespian ft. dječiji crkveni hor “Sveta Jelena Štiljanović” – KORAK PO KORAK
https://www.youtube.com/watch?v=tPlWOGU9aa8
Šta je ovo sunce ti jebem, crnogorski glumac Vuk Jovanović (student BG FDU) koji se loži na Levijatan je sklepao neku bizarnu predizbornu političku pjesmičicu koju je odrepovao, glumi Isusa, nosi krst sa vijencem od trnja, vuče nekog pit-bula sa sobom, pali svijećom baklje nekim crnomajicašima… E, a nekad su CG primorje promovisali Bajaga i Neša Grbavi Galija, pacifisti, a sad ovi pravoslavni gotik-hool-faš odredi. Jedino pozitivno u ovom spotu jesu pred kraj istog kadrovi pogleda na more sa brda. Uglavnom, ovo ne znam da li je jezivije ili neprijatnije za gledati. Ako ovo ne bude tas na vagi da zavapim „Nek’ pobijedi „Milo“, ništa neće biti.
Ne da mi ni da embedujem, što je znak od tog istog boga.
Ocjena: Može li negativna, 1,4 Šofranca (čuvenog CG sportskog komentatora optuženog za pedofiliju)
EYOT – Heartbeat
Niški džez majstori su izbacili novi spot, Heartbeat, sa nadolazećeg albuma 557799. Toolovsko poigravanje sa neparnim ritmovima, naravno inspirisano južnjačkim porijeklom, a malo vuče, bar meni i na Dejva Brabeka i njegova zezanja sa istim neparnim „signaturama“. Sam singl nije repetetivan, mijenja se, teče, muzički naravno nema nikakvih zamjerki, dok sve to prati zanimljiv spot prirodnih ljepota Srbije (klisura) ali i zanimljivi kadrovi živih niških ulica. Ovo zaista ima sjajan „replay value“, i za slušanje i za gledanje. Ok, možda je moja zamjerka što se sad svi odlučuju za spotove od kadrova snimljenih dronom, i što će to obilježiti ovu dekadu, jer je postalo ultrajeftino i dostupno, ali eto ovdje kenjam da bih kenjao. Kad ja kao neveliki ljubitelj džeza ovo pohvaljujem, znači da baš valja.
Ocjena: 5,4 Milke Babović
Manasya – Bella ciao
Ima tako tih nekih pjesama koje krenu da drndaju bez ikakve potrebe, koje se izližu k’o ljetnje papuče a jedna od omiljenih koju drndaju eto već vijek i kusur jeste Bella Ciao, protestno revolucionarna italijanska, koju u posljednje vrijeme dodatno razvlače i znani i neznani, i znalci i neznalci, i rokeri i narodnjaci, i ljevaci i… ultraljevaci. Nje se dohvatila i vranjanska glumica Aleksandra Manasijević, umjetničko ime Manasya (zvuči kao brend za rakiju), te odradila jedan onako ok posao, ima tu i nekih harmonika, nije ovo ni pjesama za neko iskazivanje pjevačkog potencijala, niti toga nešto i ima, uglavnom, pristojno ali potpuno nepotrebno. Nisam siguran je li se išlo da se iskoristi trenutna popularnost pjesme ili se išlo na siguricu, ali imam osjećaj da će ovo uskoro prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš i plava trava zaborava.
Ocjena: 2,8 Milki Babović
Memet – After All (EP)
Evo nešto o čemu nemam apsolutno nikakvog pojma, ali sam uvijek za to da se podrže mlade nade. Iza ovog naslova i EP (tri numere) se krije mladac po imenu Miroslav Vladisavljević Memet, a ovo je njegov debi u smislu objavljenih numera, podržite ga na bandcampu, soundcloudu, spotify, svugdje ga ima, platite nešto, neka momak nastavi da fura svoju priču. Ovo je neki elektro-haus-čil kombo tri singla od kojih je meni najviše legao drugi, pod nazivom „68%“ i koji odiše tom nekom atmosferom ljeta u gradu, što je valjda bila i njegova ideja, ako sam uspio dobro da protumačim najavu ovog EP na par sajtova. Svi koji me znaju znaju da nisam neki ni poznavalac niti ljubitelj ove vrste muzike, ali kao što rekoh, samo naprijed, meni ovo paše, pogotovo pomenuta „68%“ i „Runnin’“.
Ocjena: 4,6 Milki Babović
Baker Boys – Za sitno iz džepa/Savršeni plan
Opa, zaječarski akustičarki bluz! Može! Nisam do sad čuo za ove momke, i to je radost pisanja ovih recenzija. Da nisam čitao sastav benda, zakleo bih se da pjeva Kolja. Ovako to je kvartet koji fura tu neku kantri-bluz priču i po ovom singlu, ja bih rekao da im dobro ide. Zvuk je čist, odlično snimljeno, što zaista nisam očekivao od nekog ko ipak pliva mimo mejnstrim voda i iza koga ne stoji neki producent mastodont povezan sa medijskim kućama i YT kanalima koji bi obezbijedili veći doseg i vidljivost ovog projekta i ove sjajne numere. Apsolutno jedno od pozitivnih iznenađenja ove sedmice iako je ovo malo starija stvar (iz juna) ali dobre stvari treba promovisati, pa eto ako od mene ode bar 10 slušanja ove super stvarke, ja ću biti sretan.
Druga stvar je friškija, i naletio sam na nju direktno na kanalu, izašla prije par dana, živi snimak numere Savršeni plan, jedna druga vrsta energije, uhvaćen momenat žive svirke iz praznog Doma omladine Zaječar, i ova kompozicija mi se još više sviđa, nosi neku pozitivu u sebi (kako i ne bi kad jedan od članova benda svira lap steel gitaru!) iako je plan iz naslova propao. Naravno, ne može produkcijski da se mjeri sa prvom, ali ne mari, čak i bolje radi nego Za sitno iz džepa. Baš mi je drago da sam naletio na ovaj bend. Jedva čekam nove uratke.
Ocjena: 5,3 Milke Babović
Vrane vrane (Živinice, BiH) – Lovci na vještice
A sad malo idemo u kategoriju – sou bed ic gud. O ovome se može reći toliko toga, majka ga stara, otkud magije i vještice oko Živinica (ja sam blizu tih krajeva), odakle su pokupili ovu konanovštinu, da li je moguće da se i u tim krajevima (još uvijek) fura ova thrash metalčina 80-ih… Elem, Daško i Mlađa su me pretekli pa u emisiji od četvrtka imate i njihovo viđenje ovog singla, u ril-tajmu sijeku ovaj masterpis na froncle, a ja ću pokušati da budem iole ozbiljniji i iole više blagonaklon, jer, ljudi, nije lako biti metalac u Živinicama, vidite da su to ljudi i u naslovu morali da naglase. Konstantna opasnost da vas negdje na sokaku napadnu iznervirani seljaci kojima je grad ubio ljetinu ili nadrkani policajac jer ne voli kosijanere i nervira ga ono „AAAAA“ po zidovima može da proizvede veliku količinu anksioznosti i frustracije koju kasnije morate da pretačete u ljuto headbangovanje i vriske dok se borite protiv magije mačevima u vrletima Konjuh planine, gdje vjetri šume, bruje.
Uglavnom, pratimo lokalnog Van Helsinga iz Živinica dok se probija kroz horor momente potrage za bruhama a sve to praćeno arhaičnim power-chord rifovima dok pjevačica pjeva sledeći tekst a pritom joj se otimaju narodnjački trileri i završeci:
Oblak je tamni sakrio Mjesec,
vjetar im šapuće, morate poć
na konjima crnim napuštaju selo
duboko kroz šumu u jezivu noć.
Vučije oči šuma se zove
duboko u njoj je koliba ta
tri stare sestre napitak prave
i tu se stvara magija zla.
Sedam latica crvenog maka
i srce malog dječaka
suhe zmijske oči
i (sic!) kanđže vrane, kraljice noći
Komentari na YT su takođe zlato.
Dnevno barem 50x preslusam dosadio sam i zeni rodbini kolegama ubit ce me al sta cu kad nesto ovako dobro jos nisam cuo
P.S kad ce te odradit i ostale pjesme sto imate barbara , nocas pisem ti najljepsu pjesmu , magicna zena jer imate balade da vam divlje jagode mogu pozavidjet
A jedan od autora odgovara:
Hvala stvarno nam puno znaci podrska..ubrzo ce izac nova pjesma..i necemo se zaustaviti sve dok bude takve podrske..
Ne, ovo morate poslušati.
Ocjena: Ne bih da izazivam mračne sile
Anja Štark – Blokovi
Ubijam sa ovim konstatacijama „ljetnji hit“ ali u samom tekstu ovog novog singla elektro-pop dua Anja Štark (Aleksandra Tomović i Milica Mitić, piše da su iz Gradišta) same kažu „jer leto je“ i „život pored obale i ljubav da nas ogreje, kad tako pogledaš sve u redu je“ – jedna ljubavna pjesma posvećena životu u blokovima. Valjda je svima dosta ovog usranog proljeća/ljeta pa su svi udarili po eskapizmu, što u potpunosti podržavam. Uz ovu vedru pjesmicu i simpatičan kolaž snimaka NBG blokova – što sa VHS kaseta što savremenih snimaka, zaista odavno nisam čuo bolji poziv da neko dođe, pa se eventualno i preseli u te sive zgrade od betončine nasađene na isušenu močvaru. Čak i meni je srce zaigralo od toga da je neko sa ovoliko topline opjevao blokove. Naravno, neću se preseliti tamo, ali ću sa radošću da preslušam sledeća izdanja ovog dua. Na dobrom su putu, što kažu u jednom momentu u ovoj pjesmi – „hajde da ne menjamo ništa.“
Ocjena: 5,1 Milke Babović
6ixville – Danas
Ne znam nešto puno o ovim momcima, valjda su iz Slavonskog Broda, ovo je neki malo više nježni hip-hop, emituje i neki gej opušteni vajb, nikakav problem. Flow je dobar, rime me nešto i ne dotiču, od slavonskih repera Kandžija mi je i dalje broj 1, ovo je više za neke dame i nježne dječake, ali ne smeta, ne para uši.
Ocjena: 3,2 Milke Babović
Honorable mention:
30zona – Geto
Nemam nešto snage da pišem o ovome, uopšte me ne radi ova stvar. Kome se sluša neka posluša, neka ZG braća iz geta, uf, koliko ih ima.
Zebas – Nastavi plivati
Hrvati inspirisani post-pankom, britanskim bendovima, osamdesetim, pjevač poliva na Bajagu. Podnošljivo.
Gracin – Ovo nije New York
Za prelaznu ocjenu dovoljan je i prvi stih refrena – ja sam prolupani panj – lagana akustična melanholija o tematici života na selu. Ili sam ja nedovoljno duboko iščitao ovaj tekst. Ali ovo mi je ok.
Eto toliko za ovu sedmicu, čitamo se.