Mnogo je toga u igri, mnogo je toga stavljeno na kocku u srpskom društvu već mjesecima, pa i godinama, ali je naravno kulminiralo od pada notorne nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine. Sukobi se vode na različitim nivoima. Rekao bih da se iz jednog osnovnog čvorišta granaju na dva potpuno različita pola. Osnovni nivo je sukob sa jedne strane građana koji osjećaju da društvo ide u pogrešnom pravcu i smjeru, da su obespravljeni, da je država oduzeta (odnosno zarobljena, kako bi to rekli teoretičari), da je nepravda i nejednakost pred zakonom na svakom koraku, a sa druge strane odrođene i odnarođene elite koja je potpuno pogubila konce i osnovne vrijednosti koje se tiču vođenja države, društva, onog što se zove res publica (javna stvar). Da se ne lažemo, nikad tu nije ni bilo vrijednosti, ali je poznata tendencija da se nakon dugog boravka i konzumiranja vlasti u jednom trenutku nosioci tih funkcija počnu poistovjećivati sa tim funkcijama, i na kraju krajeva sa državom. Ne moramo dalje ići od onih ispraznih formulacija glavešina režima poput „nećemo vam dati Srbiju“, „nećete ponižavati Srbiju“, „oni koji žele da vide Srbiju na kolenima“ do one još besmislenije „Pobediće Srbija“. Koga će pobijediti izranavljena Srbija? Svoje građane? Continue reading “Percepcije stvarnosti”
Month: August 2025
Anaksios
Postoje neke institucije, a tu ne mislim na one u striktnom administrativno-državnom smislu institucije, kojima Srbi prema nekim navodnim istraživanjima tradicionalno najviše vjeruju. Uglavnom na vrhu tih top lista budu vojska i crkva. Međutim, ovaj režim tako uporno i dosljedno arči i te tradicionalno ugledne institucije, a sve u svrhu produženja boravka na vlasti, da se postavlja pitanje šta će ostati uopšte od svega toga nakon što režim, na kraju krajeva zahvaljujući zakonima fizike i biologije, nekad ode sa vlasti, što je neminovno. Continue reading “Anaksios”